fbpx

Zašto (ne) treba biti (naj) bolja verzija sebe?

Nema čoveka na ovome svetu koji nije poželeo da se unapredi, koji nije pokušao makar za zrno da bude bolji danas nego što je bio juče. I pored te želje, pored obilja knjiga, video materijala, raznih gurua, često se sve završi samo na pokušaju, ili još gore, sve ostane na toj želji.

Drugima, pak, put ličnog razvoja ne donese baš onakve rezultate kakve su zamislili. I na kraju, samo mali procenat ljudi, toliko mali da se izražava u promilima, zaista i uspe. Uspe da istraje, uspe da promeni nešto kod sebe nabolje, uspe da bude efikasniji, zadovoljniji, ispunjeniji, bogatiji i, na kraju krajeva, srećniji nego što je bio pre početka.

Šta je to što razlikuje te ljude od svih ostalih? Gde leži ključ ličnog razvoja? Kako stići do kraja tog puta?

 

Najbolja verzija sebe

safe_image (32)

Hajde da krenemo baš od tog kraja. Prva velika razlika je u tome što uspešni ljudi ne pokušavaju da budu najbolja verzija sebe.

‘’Ali zašto? Zar ne bi trebalo uvek da težimo tome da se maksimalno usavršimo? ‘’

Da. Ali i ne. Tajna je u tome što kada stigneš do maksimuma onda je to kraj, onda nema dalje. Dotakao si maksimum i sledi, u najmanju ruku, stagnacija, ili pad.

 

Gde je kraj ličnog razvoja?

Druga stvar je što je taj maksimum nedostižan. Lični razvoj je bezgranična stvar. Tačnije, lični razvoj može da traje koliko i naš život. Ako imaš želju, uvek ćeš imati još nešto u čemu ćeš moći da budeš bolji, koliko god da znaš, uvek ćeš moći još nešto da naučiš. Ako želimo nešto što je nedostižno, samo je jedna stvar sigurna – nećemo je dostići. Na taj način naše samopouzdanje pada i nikada nećemo stići na cilj, nikada nećemo reći: ‘’Konačno, to je to.’’

 

Pogled sa stepeništa

safe_image (26)

Treća stvar je perspektiva. Zamisli lični razvoj kao jedno beskonačno stepenište. Stojiš na jednom stepeniku, gledaš gore i ne vidiš kraj stepeništu. Gledaš dole i, takođe, nema kraja. U tom trenutku ti kažeš sebi:

‘’Želim da stignem do kraja ovog stepeništa. Znam da kraj ne postoji, ali ipak želim da stignem do vrha.’’

Gde je onda, zapravo, tvoj cilj? Koliko je udaljen od tebe? Beskonačno daleko, zar ne? Kako to utiče na tvoju motivaciju? Baš tako kako je uticalo i do sada. Kreneš pa staneš. Izmotivišeš se, pređeš 10 stepenika, pa:

‘’Aj sad malo odmor. Što da se forsiram kad ionako neću nikada stići na vrh?’’

 

Bolja verzija sebe

Šta je onda rešenje?

Rešenje je da se ne trudiš da budeš najbolja verzija sebe. Trudi se da budeš BOLJA verzija sebe. Suštinski radiš istu stvar, penješ se uz stepenice. Ali primeti razliku u mislima i motivaciji kada kažeš sebi:

‘’Hajde danas da se popnem jednu stepenicu. Samo jednu i to je dovoljno. Sutra ću još jednu. Prekosutra još jednu…‘’

Primeti razliku. Primeti gde ti je cilj. Primeti šta ćeš odgovoriti sebi na takav cilj. Verovatno nešto u smislu:

‘’Šta je za mene jedna stepenica, evo, popeću se odmah.’’

Popećeš se i osetićeš pobedu, osetićeš uspeh. Nema te stvari na svetu koja motiviše više od uspeha. Ne poznajem ni jednu osobu koja ne voli da pobeđuje. Pokušavanjem da budeš najbolja verzija sebe osiguravaš da nikada nećeš pobediti, jer je nemoguće pobediti u toj igri. A kao što ne poznajem osobu koja ne voli da pobeđuje, tako ne poznajem ni osobu koja voli da gubi.

Trudi se da danas budeš bar za zrno bolji nego juče, odaj sebi priznanje za svaki uspeh i dozvoli sebi da uživaš u rezultatima.

Budi bolja verzija sebe. Sanjaj velike snove.

Scroll to Top